Brojni izumi koji se vezuju uz pametne gradove imaju u sebi zelenu notu smanjenja utjecaja na okoliš. Uloga tehnologije u gradovima budućnosti je velika, osobito u pogledu utjecaja na okolinu i smanjenju klimatskih promjena. Sve što se nalazi u pametnim gradovima mora biti u službi građana i okoliša. Hrvatska ima pametne ljude koji svoje pametne inovacije prodaju u svijetu, ali je daleko od zemlje s puno pametnih gradova, pa se električni automobili i motori tek rijetko nalaze na ulicama, manjak je i običnih biciklističkih staza, a kamoli onih sa solarnim pločama koje generiraju energiju za kućanstva, kao što je to slučaj u gradu Krommeneieju u Nizozemskoj. Svijetli domaći primjer je Pametna klupa, djelo Ivana Mrvoša iz Solina, koja, osim što služi za sjedenje, ima i praktičnu i ekološku primjernu. Budući da sadrži solarne ploče, služi i za punjenje električnih uređaja građana, a noću služi kao svjetiljka. Valja spomenuti i Dubrovnik u kojem je postavljena prva europska pametna svjetiljka koja je opremljena senzorima pa se pali i gasi samo kada je potrebno, čime se štedi energija. Odličan primjer pametnih i korisnih izuma možemo naći u Parizu gdje su postavljena drveća koja hvataju energiju vjetra.
Na globalnoj razini postavljeni su različiti prioriteti pametnih gradova: u Sjevernoj Americi naglasak je na pametnim mrežama, u Latinskoj Americi na unapređenju prometa, u Aziji više na pitanjima urbanizacije i e-upravljanja, a u Europi na regeneraciji i održivosti. Jedan od prioriteta pametnih gradova je korištenje tehnologije za unapređenje održivosti, efikasnosti i učinkovitosti javne usluge. Kako je kriza dovela do povećanja troškova i manjih budžeta te otežala transformacijske projekte u gradovima, efikasnost je sve važnija zbog cijene.
Prilika za uštedu ima puno, od selektivnog sakupljanja otpada, parkiranja, preko smanjivanja korištenja vode u parkovima i vrtovima do uvođenju raznih inovativnih rješenja u graditeljstvo i druge razne sfere života. Ujedinjeni narodi su u rujnu 2015. godine postavili sedamnaest ciljeva održivog razvoja kako bi u slijedećih trideset godina poboljšali svijet. Pametni gradovi jedan su od koraka ka ispunjenju tih ciljeva.
Prema Lopotaru, pametni grad je razvijeno urbano područje koje kreira održiv ekonomski razvoj i veliku kvalitetu života koja se odlikuje u nekoliko ključnih područja – ekonomiji, mobilnosti, okolišu, ljudima, življenju i upravljanju. Koncept pametnih gradova (eng. Smart city) jest skup multidisciplinarnih mjera, ideja i politika usmjerenih na poticanje razvoja ljudskih i tehnoloških resursa urbanih područja, te njihove strukturirane interakcije u svrhu omogućavanja održivog gospodarskog razvoja i više kvalitete života njegovih stanovnika (Biočina, M. 2015). Iako se često veže uz razne varijante ICT tehnologija, koncept pametnih gradova znatno je širi od puke implementacije tehnoloških rješenja, te obuhvaća i razne sociološke koncepte, poput maksimalne društvene inkluzije i transparentnih sustava odlučivanja.
Najčešće značajke pametnih gradova koje se spominju su pametno parkiranje, inteligentni gradski prijevoz, menadžment prometa, telekomunikacijska dostupnost i umreženost, pametna rasvjeta, mendažment otpada, pametni taxi i slično, no to nije ni približno kraj popisa odrednica pametnog grada. Pametan grad zapravo integrira sve funkcije javnih usluga poput rasvjete, prometa ili proizvodnje energije te na taj način povećava njihovu efikasnost, smanjuje troškove električne energije, ubrzava komunikaciju među spomenutim podsustavima i znatno smanjuje emisije ugljičnog dioksida.
Građani u pametnim gradovima komuniciraju s gradskim službama putem interneta i putem aplikacija te se na taj način problemi brže rješavaju. Građani mogu direktno slati informacije o potrebama i problemima u kvartu, označiti točnu lokaciju, dodati fotografiju ili video i sl. Primjer takve korisne aplikacije je MUP-ova aplikacija za smartphone koja omogućuje anonimnu prijavu slučaja policiji. Uz pomoć aplikacija na zaslonu mobitela “komunicirate” sa stanom, regulirate razne funkcije poput paljenja grijanja ili gašenja struje itd. Isto tako, postoje, primjerice, narukvice ili lančić koji očitavaju vitalne znakove i šalje redovite izvještaje doktoru i alarmira ga po potrebi. Ovdje treba spomenuti i hrvatskog pametnog medu kojeg su osmislile Josipa Majić i Ana Burica. Engleskim imenom Teddy The Guardian, medo ima senzore koji prate temperaturu, tlak i puls beba i šalje podatke na aplikaciju. U pametnom gradu komuniciraju čak i koševi za smeće. Naime, u Londonu su za vrijeme Olimpijskih igara 2012. postavljeni takvi koševi koji na 2 LCD ekrana prikazuju najnovije vijesti, podatke uživo s burze itd. Osim toga, imaju i ugrađen WiFi te u slučaju opasnosti obavještavaju prolaznike.
Pametni gradovi su proizvod ubrzanog razvoja novih informacijskih tehnologija i znanja, koje se bazira na internet tehnologijama, bežičnim komunikacijskim sustavima i ostalim senzorima čiji je temelj tehnologija Internet of Things. Pojam Internet of Things podrazumijeva instalaciju raznih senzora i njihovo povezivanje u lokalne mreže i gradsku internet mrežu, kako bi se dobila funkcija prepoznavanja, praćenja, nadzora i upravljanja objektima (Lopotar, D. 2015). Na taj način se svakodnevno prikuplja ogromna količina podataka koju je potrebno analizirati i pravilno iskoristiti, stoga je osmišljena tehnologija Big Data koja objedinjuje sve prikupljene podatke i olakšava njihovo razumijevanje. Samo tako je moguće integrirati funkcionalnosti pametnih rješenja i Internet of Things unapređenja da bi se povezale sve cjeline pametnog grada.
Predviđanja ukazuju da će se do 2020. godine digitalni sadržaji i aplikacije gotovo u potpunosti dostavljati putem interneta. Razvoj brzih pristupnih mreža danas ima jednak revolucionarni učinak kao i razvoj prometne mreže ili elektroenergetske mreže prije stotinu godina. Usluge konvergiraju prema digitalnom svijetu, univerzalno su dostupne na bilo kojem uređaju, bilo da se radi o tzv. pametnim telefonima, osobnim računalima, digitalnom radiju ili televiziji visoke kakvoće.
Mlađi ljudi daleko najviše koriste pametne telefone za pristup internetu, pa tako «ciljna skupina od 16 – 24 godine to čini u 60% slučajeva, a dobna skupina od 25 i 34 godine u 46% slučajeva. Nakon pametnih telefona, najviše se koriste laptopi, a potom tableti, osim kod dobne skupine starije od 55 godina koji koriste stolna računala u 27% slučajeva» (Ofcom technology Tracker, 2015).
Ne postoji jedinstveni model uspjeha, a i postoji raskorak između ugleda gradova i njihove stvarnosti. Stoga se u izvješćima koji rangiraju gradove koristi 10 dimenzija za utvrđivanje njihove učinkovitosti (IESE Cities in Motion Index, 2014):
Upravljanje
Ključno je sudjelovanje građana i njihova suradnja s poslovnim liderima i lokalnim vlastima. Auckland je grad koji je postigao najvišu razinu do sada u tom području.
Javna Uprava
Ovo područje podrazumijeva sve radnje za poboljšanje učinkovitosti gradske uprave, uključujući i dizajn novih organizacijskih i upravljačkih modela. Smatra se da je Tokio najbolji na ovom području.
Urbanističko planiranje
Unaprijediti življenje na bilo kojem području, te se obvezati na pametan rast, lokalne master planove i projektiranje zelenih površina i javnih prostora. Nove metode urbanog planiranja trebale bi se usredotočiti na stvaranje kompaktnih, dobro povezanih gradova. Dostupnost javnih usluga. Berlin je vrh rangirani grad za planiranje.
Tehnologija
Tehnološki razvoj omogućava gradovima održivost, jačanje konkurentske prednosti proizvodnog sustava te poboljšanje kvalitete odnosa. London je u ovoj kategoriji na prvom mjestu.
Okoliš
Podržavanje zelenih zgrada, alternativne energije, učinkovito upravljanje vodama i pravila kako bi se suprostavili posljedicama klimatskih promjena neophodno je za poboljšanje ekološke održivosti. Najzeleniji gradovi su Zurich, Geneva i Basel.
Međunarodni doseg
Gradovi koji žele napredovati moraju postići istaknuto mjesto na svjetskoj sceni. Jačanje međunarodnog dosega podrazumijeva jačanje svoje marke putem strateških turističkih planova, privlačenje stranih ulaganja i povećanjem svoje prisutnosti u inozemstvu. London je na prvom mjestu i u ovoj kategoriji.
Socijalna kohezija
Briga za društvenu okolinu zahtijeva analizu imigracije, razvoj zajednice, skrb za starije, smanjenje nejednakosti, učinkovitost zdravstvenog sustava, javna sigurnost i slično. Eindhoven je najviše socijalno kohezivan grad.
Mobilnost i transport
Snalaženje u gradovima, koji su često velike, kao i olakšavanje pristupa javnim službama su veliki izazovi za budućnost. Berlin je u vodstvu u ovoj dimenziji.
Ljudski kapital
Glavni cilj bilo kojeg grada bi trebao biti poboljšanje svog ljudskog kapitala. To znači da bi trebao biti u stanju privući i zadržati talente, stvarati planove za poboljšanje obrazovanja, te potaknuti kreativnost i istraživanje. U ovoj kategoriji na vrhu se nalazi Tokio.
Ekonomija
Za promicanje gospodarskog razvoja nekog grada, ovo područje uključuje i strateške industrijske planove, inicijativu za poticanje inovacija i poduzetništva i još mnogo toga. New York je ovdje apsolutni vladar i zasluženo na prvom mjestu.
Među najuspješnijim primjerima pametnih gradova često se spominju danski Kopenhagen i švedski Stockholm zbog izuzetno razvijenih pametnih tehnologija i znatno smanjene potrošnje električne energije te se smatraju predvodnicima na području pametnih gradova, korištenja obnovljive energije i implementacije zelene IT tehnologije (Lopotar, D. 2015). Stockholm služi kao odličan primjer smjera u kojem bi se gradovi trebali razvijati da bi postali pametni. Da bi se zadovoljili komunikacijski i integracijski uvjeti svih podsustava, Stockholm je razvio pametnu mrežu pod imenom Stokab koja služi kao temelj za razvijanje svih ostalih pametnih rješenja i omogućava brzu i nesmetanu komunikaciju između podsustava.
Međutim, Hrvatska se teško može uspoređivati sa skandinavskim zemljama, ali s Austrijom bi mogla i trebala. Što se regije tiče, sudeći po istraživanju izvršenom 2007. godine, gradovi poput Maribora, Ljubljane i Zagreba bili su pozicionirani u sredini na listi od ukupno 70 rangiranih gradova (ICTBusiness, 2015). Danas su zahtjevi znatno prošireniji pa su i gradovi u regiji lošije rangirani ali unatoč tome svi imaju definiranu strategiju ulaganja u pametna rješenja. Pretežno se ulaže u energetsku učinkovitost, vodoopskrbu, kontrolu prometa i rekonstrukciju infrastrukture da bi se stvorili kvalitetni temelji za buduće sustave pametnih gradova. Jedan od najbolje rangiranih gradova u regiji je Beč zahvaljujući formiranju javno privatne organizacije sa zadatkom razvoja Smart City strategije i rješenja, uključujući stimulacije kako bi 50% električne energije do 2030. bilo iz solarne energije.
Bečka «Smart City Wien» strategija je postavljena 2011. godine, a sačinjena je od tri bitna elementa – kvaliteta življenja, sredstva i inovacije (Smart City Wien, 2011). Kvaliteta življenja podrazumijeva društvenu uključenost i participaciju, zdravstvenu zaštitu i okolinu, element sredstva se odnosi na energiju, mobilnost, infrastrukturu i građevine, a inovacija na ekonomiju, obrazovanje, istraživanje, tehnologiju i izume. Posebnost strateškog okvira za «pametni Beč» je u tome što se aspekti socijalne uključenosti smatraju bitnim za sve tri dimenzije.
Pravi pristup je holistički pristup koji sagledava i shvaća urbani život prvenstveno kao društveni, a tek sekundarno kao tehnički i logistički problem. U tom smislu potrebne su i društvene, socijalne inovacije, koje teško podržavaju velike korporacije, pa je potrebno da javni sektor postane pametniji kako bi shvatio da ne treba nužno pristajati na brzi razvoj generičkih strategija urbanog razvoja. To što nam je, na primjer, tehnologija pružila električna vozila ne rješava problem sigurnosti na cestama ili manjka prostora koji automobili zauzimaju, već zahtijeva društvenu pamet koja može dovesti do toga da se vozimo biciklima ili javnim prijevozom. Ljudi koji upravljaju Bečom to razumiju bolje od ljudi koji upravljaju gradovima u bečkoj regiji.
U Sjedinjenim američkim državana se predviđalo da će od 2010. do 2020. ukupna investicija u infrastrukturu pametnih gradova doseći 108 milijardi američkih dolara, dok je Europska komisija za razvoj pametnih gradova pripremila kohezijsku politiku 2014 – 2020 vrijednu čak 314 milijardi eura. Međutim, najnovija istraživanja pokazuju da globalno tržište pametnih gradova očekuje rast od 654,57 milijarde dolara u 2014. na 1,266.58 milijardi dolara do 2019. Godine (Transparency Market Research, 2014). Zašto?
Stvaranje održivih modela razvoja gradova postao je globalni imperativ, jer od 1960. do danas udio stanovnika koji žive u gradovima porastao je s 34 na 54 posto, a prema procjenama UN-a taj trend nastavit će se i u budućnosti. Filozofija ‘pametnih gradova’ razvila se kao izravni odgovor na razvoj ekstremne urbanizacije kojoj je svijet izložen tijekom posljednjih pedesetak godina. Predviđa se da će samo u Kini u idućih 15 godina oko 300 milijuna ljudi migrirati iz ruralnih u urbana područja. Iz tog procesa ne smije biti izuzeta ni Hrvatska, koja već 50 godina bilježi sve veću koncentraciju ztanovništva u malom broju velikih urbanih naselja – istaknuto je na konferenciji “Pametni gradovi – gradovi budućnosti”, koja je održana u Zagrebu 2015. godine. Godinu dana kasnije, u Zagrebu, održana je konferencija Pametni gradovi 2016., čija poruka je sadržana u samom nazivu konferencije koji glasi «Pametni gradovi – budućnost počinje sada», no činjenica je da se u Hrvatskoj nije učinilo ništa bitno između dvije spomenute konferencije.
Podrška se može dobiti iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova za ciljeve iz dogovorenog operativnog plana, a vezanih uz slijedeće teme:
Nimalo filozofski, već vrlo trezveno i pragmatički gledano, čini se da čovječanstvo ni nema drugih mogućnosti osim ulaganja u održivi razvoj, jer na mjestima gdje se Svijet razvio, toliko je urušena prirodna ravnoteža da je počeo proces samouništenja. S druge strane, nerazvijena područja nisu zanimljiva novim generacijama niti su dovoljno poželjna tržišta za privlačenje kapitala, pa ne napreduju i čini se kao da je riječ o zatvorenom krugu. Umjerenost i pronalazak ravnoteže u svim aspektima življenja, kao i pomirenje s prirodom bit će glavni cilj našoj i nadolazećim generacijama. U suprotnom, moglo bi doći do novog velikog praska. Pitanje je da li tome u prilog idu predviđanja tvrtke Deloitte Global koja govore da će do kraja 2016. godine, 80 od 100 najvećih svjetskih kompanija koje proizvode software imati jednu ili više kognitivnih tehnologija integrirane u svoje proizvode, a već do kraja 2020. godine da će to imati više od 95% od top 100 kompanija. To bi značilo da će umjetna inteligencija zapravo postati mainstream u biznisu software-a, a to dovodi do novog pitanja da li će navedeno stvoriti ili oduzeti vrijednost kvaliteti življenja. Tehnologija ubrzava procese i to bi bilo odlično kada bi ljudima stvaralo višak vremena za kvalitetno življenje, no «stvari nisu uvijek onakve kakve se čine».
Ključni čimbenici uspjeha za pametne gradova su jasna vizija, uključivanje građana, predstavnika i lokalnih poduzeća, kao i učinkoviti procesi. Implementacije određenih informacijskih i telekomunikacijskih rješenja generiraju značajne, ako ne i ogromne utjecaje na rješenja pametnih gradova. Međutim, ne može svako takvo rješenje identificirano u kontekstu programa pametnih gradova doprinijeti ciljevima koje je Europska unija postavila za doseći do 2020. godine, niti je svako rješenje koje doprinosi tim ciljevima bazirano na informacijskim i telekomunikacijskim rješenjima. Zaključno, rješenja koja zadovoljavaju oba kriterija su rijetkost.
Hrvatska zaostaje za većinom Europe kad je riječ o pametnim gradovima, no možemo to shvatiti kao prednost na način da iskustva europskih gradova pretočimo u pametniju strategiju i rješenja, no što su ih oni imali. No, treba krenuti odmah, jer budućnost je već počela.
More Blog article for you
